Niti politički niti diplomatski kapaciteti Ruske Federacije nisu toliko oslabjeli pa da Kremlj nije mogao predvidjeti da će pokrenuta rasprava o BiH pred Vijećem sigurnosti UN-a biti neuspjeh za tu svjetsku silu.
Naprotiv, uvjeren sam da su to anticipirali i očekivali, jer za razliku od onih zbog kojih je rasprava sazvana, oni razvijaju strategiju politike, diplomatije i utjecaja na temelju drugačijih i dugoročnijih osnova.
Nije se neuspjeh dogodio zbog toga što je Željka Cvijanović u osobnom svojstvu pokazala svoje nedostatke i licemjerje, već zato što su i ona, Srbija i Rusija imali sugovornike koji ne dijele iste civilizacijske vrijednosti kao Milorad Dodik. Istina je, uz njih je bio i predstavnik Kine koji vidi BiH kao skup entiteta i distrikta.
Iluzije o sjajnom nastupu i uspjehu srpsko-ruske priče razbijali su svi ostali sudionici, što je postalo očito i po tome što srpski mediji i mediji iz Banjaluke nisu imali potpun izvještaj s Vijeća sigurnosti.
Međutim, činjenica da je Aleksandar Vučić kupio spremnost Ruske Federacije da podrži njegovu stvar pred Vijećem sigurnosti UN-a, iako bezuspješno, ne znači da neće morati platiti račun. Račun će, uvjeren sam, stići prilično brzo, a na njemu će pisati – ruski interesi na Balkanu i u Europi.
Pokušaj da se pred Vijećem sigurnosti UN-a ospori moralna namjera usvajanja rezolucije o sjećanju na genocid u Srebrenici vjerovatno će na srednjim političkim prugama koštati Vučića mogućnosti da igra ulogu dvoličnosti. Drugim riječima, priča o neutralnosti Srbije koja želi ući u Evropu uz podršku Rusije uskoro bi mogla biti dovedena u pitanje. Istina je da sve ovisi o tome koliko će Zapad na vrijeme i kvalitetno sagledati tu situaciju.
Ono što ne ovisi ni o Vučiću ni o Zapadu je faktura koja se tiče interesa Rusije, a koja će vrlo brzo stići u zvanični Beograd. Prilično sam siguran da Putin vreba priliku da za stolom riješi pitanje agresije koju je pokrenuo na Ukrajinu.
Ta destabilizacija traje već neko vrijeme, a sada bi mogla preći u konkretniju fazu u kojoj će Vučić morati platiti dug. To plaćanje podrazumijeva poticanje etničkih sukoba u nestabilnim područjima Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu, možemo razmotriti propagandu koju je nedavno plasirala ATV o navodnom planu Bošnjaka da napadnu Potočare, pri čemu sve pripišu Srbima. Izvor ATV-a, kako navode, je neko iz policijske agencije, a u kontekstu posjete direktora SIPA-e Darka Ćuluma MUP-u Srbije, ne smijemo zanemariti vezu s Vučićem.
Svaka iskra na Balkanu od devedesetih pa nadalje automatski znači usmjeravanje pažnje Zapada na našu regiju. To je Putinu ozbiljan adut u rukavu koji mu omogućava da diktira tempo i zahtjeve na ukrajinskom bojnom i eventualnom mirovnom planu.
Činjenica je da su Vučić, Dodik i patrijarh Porfirije odgodili svesrpski sabor do donošenja rezolucije o genocidu u Srebrenici i najavili akciju nakon toga. Nije nemoguće da upravo na tom saboru bude donesena odluka o izazivanju požara i podizanju tenzija kako bi se platilo ruskom bratu.
Srbija nikada nije ostala, niti je mogla ostati dužna Rusiji. Stoga su predstojeći mjeseci pravi test za Zapad na Balkanu. Ako dozvole Vučiću da plati račun, jasno je da će im se otvoriti novo žarište u Evropi, što će negativno utjecati na zapadne planove u Ukrajini.
Ako nastave ostavljati prostor Vučiću da igra na dva fronta zbog duga Beograda prema Moskvi, prijeti im mogućnost većih sukoba, što predstavlja izazov za politiku i diplomatiju Zapada.
Rješenje može biti političko neutraliziranje i uklanjanje Vučića, početak u zaokretu američke politike prema Beogradu. Jer, bez dužnika nema ni dugova, a bez dugova ni požara koji mogu zapaliti Balkan. U suprotnom, Kremlj će igrati svoje igre i imati ozbiljnu prednost.
