Tijekom ratova devedesetih godina, kao i u svakom drugom ratu bilo gdje i bilo kada, radnička djeca su ginula u rovovima, osim rijetkih iznimaka. Djeca političara, generala, kapitalista i profitera paradirala su u uniformama s oružjem, dok su radnička djeca često bila žrtve, daleko od svjetla reflektora.
Danas dronovi raznose na komade radničku djecu, dok su politička djeca, čak i ako su blizu linije fronta, izvan dosega. Radničko dijete, iz neke beskrajno tragikomične logike, smatra da je njegova dužnost umrijeti bez riječi, možda zato što vodi očinski poriv da zaštiti svoju obitelj i domovinu.
Slično je i s narodima. Čini se da nitko od nas nema pravo glasa. Sudbinu Bosne i Hercegovine neće odrediti Dodik, Bakir, Ramo ili Nenad. Oni su samo pioni u rukama svjetske politike. Nema prijateljstava, samo interesa, novca, vojnih baza, koridora i slično.
Rat traje 4 godine i zaustavit će se 2025. u Ukrajini. Nema mirnih promjena granica jer su veliki igrači na svakom području, bilo to u Ukrajini, Balkanu ili bilo gdje drugdje, uključeni u rasprave. Mi, kao što mi je rekao mudar sugovornik, samo dijelimo sudbinu malih naroda.
Kusur od 20 KF u kupovini od 349,80 KM zapravo nikoga ne brine hoće li biti vraćen. Što se tiče velikih sila poput Rusije, SAD-a, Francuske, Turske, Njemačke, Italije ili Arapskih zemalja, svi mi možemo nestati, a oni će i dalje pratiti evropsko prvenstvo. Hoće li izbiti rat u Nagorno-Karabahu, to ne brine nikoga, baš kao što mnogi ne znaju da je cijeli grad Aghdam potpuno uništen i napušten.
Nemojte biti naivni i misliti da je bilo kome stalo do Banja Luke, Mostara, Sarajeva ili bilo kojeg drugog grada. Okolnosti i interesi velikih sila se mijenjaju, i nitko nije siguran.
Jedino što ima smisla jest nastojati izbjeći ulogu topovskog mesa. Iako to možda nije sveobuhvatno rješenje, izbjegavanje sukoba može biti pametno i pružiti zaštitu, barem privremeno, možda i trajno.
Ako trčite u ruke onima koji hrane lavove, završit ćete kao njihova večera. Nadamo se da trenutno nismo zanimljivo mjesto za sukob, već korisniji kao rezervoar baruta nego kao izvor eksplozije. Nakon slušanja pametnijih sugovornika, vjerujem da je tako. Ipak, važno je da počnemo raditi za sebe, a ne za druge.
