Mnogi ljudi imaju loše odnose sa roditeljima jer ih ti isti roditelji nisu voljeli i cijenili kao djecu. Danas otkrivamo kako je uspješna spisateljica izgubila odnos sa ocem i odeasla bez istog.
Ljiljana Habjanović Đurović ističe se kao naša najuspješnija autorica, proslavljena lijepim i duhovnim spisima koji imaju odjeka kod nebrojenih čitatelja. Iako je njezin put do uspjeha bio postupan, ona ga doživljava kao božanski dar koji joj donosi osjećaj ljepote i potpunosti. Osvrćući se na svoje djetinjstvo, Ljiljana ga opisuje kao radosno.
- Međutim, nakon što čujemo njezinu cijelu priču, postaje očito da njezina sposobnost da izgradi obitelj, nastavi školovanje i postigne uspjeh nije ništa drugo nego čudesna s obzirom na njezine teške početke. Otac ih je napustio i vratio se majci Ani Mariji u Zagreb.
Ovo dirljivo sjećanje kasnije je nadahnulo vrlo uspješnu knjigu pod naslovom “Anna Maria me nije voljela”. Iako je nikada nisam upoznala, Ljiljana priznaje da je Ana Marija majka njenog oca, izražavajući uverenje da Ana Marija nikada nije istinski prihvatila svoju majku”, iskreno kaže u razgovoru za Kurir. Situacija se nije popravila ni kada smo majka i ja bile u poseti.
U Zagrebu sam šest mjeseci kasnije vidio svog oca, često sam svjedočio svojoj majci u suzama, odražavajući njenu duboku ljubav prema mom ocu. Zvonimir je završio glazbenu školu u Demir-Kapiji, u Makedoniji, prije nego što je bio stacioniran u Kruševcu, gdje je upoznao moju majku Radmilu, nakon nekoliko godina napustio je svoje vojne dužnosti, preselio se u Zagreb i zaposlio se u Hrvatsko narodno kazalište i Zagrebačka filharmonija.
- Kad smo se majka i ja preselili k njemu, shvatio je da se njegova obitelj više ne uklapa u njegov novi život 1961. vratio nas je iz Zagreba u Kruševac, dok je izlazio iz kuće, usputno je rekao: “Bok, vidimo se!”, a nije nas ni otpratio do željezničke stanice.
Posjetio me ipak za moj 16. rođendan i proveli smo tri dana zajedno, tijekom kojih je još postojala nada da će naša veza rasti. Međutim, sljedeće godine preselio se u Australiju. Nakon što je napunio 18 godina, prestao je plaćati alimentaciju. Živjela sam s bakom, oslanjajući se isključivo na minimalnu rodiljnu mirovinu.
Bez pomoći ljubaznih ljudi koji su me stipendirali u znak sjećanja na moju majku, morala bih završiti školovanje nakon treće godine srednje škole. Čeka se novo okupljanje. Četrdeset jedna godina je prošla. U jesen 2012. godine primio sam poruku od kćeri mog oca iz drugog braka. Prenijela je očevu želju da otputuje u Zagreb kako bismo se našli. Vjerovala sam da traži oprost i bila sam spremna ponuditi ga i rastati se u dobrim odnosima.
- Međutim, nije pokazao nikakve znakove kajanja. Ponašao se kao da se među nama ništa nije dogodilo, kao da smo posljednjih pedeset godina uživali u odnosu oca i kćeri. Istina je da nismo. Postao mi je stranac i ostao takav.
Nekoliko dana kasnije njegova kći vratila se u Australiju, a on je sljedeće dvije godine proveo sam, napušten od svih. Moja je majka bila žena izuzetne ljepote, ispunjena radošću i romantičnim duhom sve dok je život nije upoznao s osjećajem tuge. Nakon povratka iz Zagreba zaposlila se kao blagajnica u jednoj tvrtki.
Oni oko nje su je visoko cijenili i duboko voljeli. Čak i usred svojih borbi, zadržala je svoje dostojanstvo. Moja je majka imala strast prema knjigama i jednom mi je poklonila zbirku od 18 knjiga bajki iz raznih kultura diljem svijeta. Bila je neizmjerno ponosna na moje spisateljske sposobnosti i moj san da postanem spisateljica.
Svaki put kad bi moje pjesme bile objavljene u dječjim časopisima, ona ih je pedantno izrezala i nosila u svojoj torbici, željna da sa svojim prijateljima podijeli kakvo je dijete odgojila. Odali smo joj počast uspomenu ispraćajući je na počinak uz ove drage pjesme. Majka mi je usadila važnost da nikada ne dajem svoju ljubav muškarcu koji ne uzvraća ili koji je toga nije vrijedan.
Osim toga, moja je baka naglasila da svaka žena mora imati vlastita sredstva za uzdržavanje jer je ekonomska neovisnost neophodna. Imajući ove lekcije na umu, krenula sam na putovanje da živim kao osnažena žena koja sama oblikuje svoju budućnost.
- Nadalje, od nje sam otkrio da je naporan rad neophodan za postizanje ili očuvanje bilo čega istinski vrijednog i lijepog. Ova važna lekcija bila je temeljno uvjerenje u mojoj obitelji, koje je podržavala novinarka i spisateljica koju su odgojile majka i baka Jelena.
