Priče o deci koja su ostavljena, pronađena ili usvojena uvek su emotivne i teške. Bez obzira na to da li se radi o deci iz različitih delova sveta ili iz našeg regiona, poput priče o Bosanki koja je odgajala napuštenu devojčicu, svaka od njih izaziva snažne emocije.

Život Fredija Fidžersa je primer da okolnosti ne moraju da odrede našu budućnost, već imamo moć da je sami oblikujemo. Kada je sa devet godina dobio pokvareni kompjuter, to je u njemu probudilo ljubav prema tehnologiji. To ga je kasnije dovelo do toga da postane pronalazač, uspešan biznismen i milioner u oblasti telekomunikacija.

Kada je Fred pronađen kao beba pored kontejnera za smeće, usvojili su ga Nejtan i Beti Mej. Oni su mu pružili ljubav i brigu tokom njegovog odrastanja. Međutim, kada je Fred napunio osam godina, počeo je da postavlja pitanja o svojim biološkim roditeljima.

Tada mu je tata Nejtan iskreno rekao istinu:

– Rekao mi je: “Tvoja biološka majka te je ostavila, ali mi smo te usvojili jer te volimo kao svoje dete. Ti si naš sin, Fred!” – priča Fred, čije je srce tada bilo ispunjeno saznanjem da je voljen i prihvaćen.

Kada mi je to rekao, osećao sam se kao da me nije želeo i mislio sam da sam bezvredan. Ali tada me je zagrlio i rekao: “Ne dozvoli da te to dotakne”. To su bile reči mog oca Nejtana, koji je preminuo 2014. godine.

Nejtan je bio domar i majstor, a sa svojom suprugom Beti Mej živeo je na farmi u Kvinsiju, malom gradu na severu Floride. Kada su uzeli mene, već su bili u pedesetim godinama, ali su već odgajali mnogo dece. Ipak, nisu oklevali da me uzmu i pruže mi ljubav koju sam oduvek želeo.

Moj otac je stalno insistirao da se ne osvrćem na ružne reči i da ne dozvolim da me takve stvari povrede. Iako su bile situacije kada su druga deca bila surova prema meni, očeve reči su uvek odzvanjale u mojoj glavi i dale mi snagu da se izborim sa tim situacijama. Moji roditelji su mi pružili sigurno okruženje i podršku, i zauvek ću biti zahvalan na tome.

 

.

– Deca su me zlostavljala i nazivala uvredljivim imenima kao što su “Beba iz đubreta”, “Dečko iz kante za smeće”, “Niko te ne želi”, “Ti si prljav”. Sećam se trenutaka kada su me iznenada zgrabili dok sam izlazio iz autobusa i ubacili me u kantu za smeće, dok su se smeškali – ispričao je Fredi. Dodao je da je njegov otac čekao na autobuskoj stanici da bi ga otpratio kući, ali su se deca i dalje rugala, ovog puta Nejtanu. “Ha ha, vidite starca s kantom”, govorili su.

.

Stara je izreka “Đubre jednog čoveka je drugome blago”, a ja sam oduvek bio fasciniran kompjuterima, ali u to vreme nismo mogli da ga priuštimo – seća se Fredi.

Međutim, jednog dana kada je imao devet godina, ušli su u radnju polovne robe i naišli na pokvareni računar Mekentoš.

Upornost se isplatila

– Kupili smo ga za 24 dolara i odneli smo ga kući, a ja sam bio izuzetno uzbuđen. Čim smo stigli počeo sam da ga rastavljam, video sam deove koji su slomljeni. Imao sam pištolj za lemljenje, kao i radio aparate i satove, pa sam izvadio delove i zalemio ih na matičnu ploču – kaže Fredi koji je posle 50 pokušaja uspeo da startuje kompjuter i to je bio momenat kada je shvatio čime želi da se bavi u životu.

Stara izreka kaže da smeće jednog čoveka može biti blago drugome, a Frediju je upravo to bilo potvrđeno kada je, kao devetogodišnjak, pronašao pokvareni računar Mekintoš u radnji polovne robe. Kupili su ga za samo 24 dolara i odneli kući, a Fredi je odmah počeo da ga rastavlja i popravlja. Nakon mnogo truda i pokušaja, uspeo je da ga startuje i to je bio trenutak kada je shvatio da želi da se bavi računarima u budućnosti.

Fredi je osnovao svoj biznis sa samo 15 godina, uprkos protivljenju roditelja. Njegov prvi izum bio je inspirisan Alchajmerovom bolešću njegovog oca Nejtana. Napravio je cipele koje su bile opremljene sa matičnom pločom, zvučnikom, mikrofonom i GPS karticom, tako da je mogao da locira oca kada bi se izgubio. Ovaj izum je bio od velike pomoći Frediju i njegovoj porodici, i koristio ga je osam puta dok je otac bio živ.

.

U početku je radio sam, uvodeći mobilnu mrežu u ruralne delove zemlje. Kompanija je brzo rasla, a 2014. godine je lansirao pametni telefon koji sprečava korisnika da kuca poruke dok vozi, kao i verziju koja se puni bez kabla (ovaj proizvod još nije odobren).

Fredijeva majka sada ima 83 godine i pati od Alchajmerove bolesti, ali je veoma ponosna na svog sina i ono što je postigao. On se 2015. oženio sa Natali i imaju ćerkicu. Pored vođenja bisnisa, Fredi vodi i fondaciju koja podržava edukaciju, zdravstvene projekte i pomaže deci i porodicama u nevolji.

Fredijeva biološka majka je bila narkomanka koju je Fredi jednom prilikom pronašao. Nakon tog susreta, više nije pokušavao da je pronađe i kaže da je prestao da pati zbog činjenice da ga je ostavila.

Majka koja je ostavila novorođenče u smeću sigurno ne može biti ponosna na to što je beba koju je napustila postala uspešan poslovni čovek i milioner.

Advertisement