Udala sam se u subotu, ujutru muž i ja malo duže spavali jer je fešta bila do kasno u noć. Muž se prvi probudio oko pola 11 i kaže meni ode sa jaranom na kafu, a da ja još malo spavam. I ležala ja do pola 12. Pošto živimo sa svekrvom i svekrvom, ustajem ja, oni piju kafu u dnevnoj. Pozdravim ih, oni ništa.

Kontam, nisu se razbudili. Priđem opet pitam šta ćemo ručku, svekrva okrenu glavu od mene. Vratim se ja u sobu ništa mi nije jasno.

Kad za pola sata eto nje u moju sobu. Kaže da ti kažem nešto: Mi nismo navikli da se u našoj kući spava do 11, mi čestitamo porodica šta će komšije reći, pa da znam za ubuduće, da ustajem ranije. Mužu rekla kaže on ma ignoriši ih, a ja ne znam kako se ponašam sada.

BONUS ISPOVEST :

Bio je to trenutak koji će zauvijek ostati urezan u moje sjećanje. Osjećaj golicanja u trbuhu bio je jači nego ikada prije. Stajala sam pred njim, gledajući u njegove duboko smeđe oči, osjećajući kako mi srce lupa kao nikad prije. Bila sam u strahu da će me odbiti, ali ipak sam odlučila izgovoriti ono što mi je dugo bilo na srcu.

“Nikada nisam bila hrabra kao danas”, rekla sam mu tiho, gledajući u njegove prekrasne usne koje su se lagano smiješile.

“Niti ja”, odgovorio je, prilazeći mi polako.

I tada je sve postalo jasno. Naši pogledi su se susreli u jednom trenutku, kao da smo prepoznali istinsku ljubav u očima onog drugog. Tada je sve postalo spokojno i mirno. Zaboravila sam na sve brige i strahove, samo sam osjećala taj trenutak s njim.

U tom trenutku sam znala da je on prava osoba za mene. Znala sam da ću ga voljeti u dobru i u zlu, u radosti i tuzi. Znala sam da ćemo zajedno proći kroz sve izazove koji nam život bude donio.

Odlučili smo dati šansu našoj ljubavi, odlučili smo krenuti zajedno putem sreće i ljubavi. I upravo u tom trenutku, shvatila sam da je ljubav najveća snaga na svijetu. I da sam spremna podijeliti svoj život s njim, u dobru i u zlu, zauvijek.

I tako smo počeli stvarati našu zajedničku priču, punu ljubavi, razumijevanja i podrške. Danas, nakon mnogo godina provedenih zajedno, mogu reći da je to bila najbolja odluka koju sam ikada donijela. Jer u njegovom zagrljaju nalazim sreću i mir, a u njegovim očima vidim ljubav bez kraja.

I zato, hvala ti što si uvijek bio uz mene, što si mi pružio ruku kada mi je trebala podrška, što si me volio bezuvjetno i što si mi dao najljepši poklon na svijetu – svoju ljubav.

Volim te više od riječi mogu opisati. I zauvijek ću biti tvoja, jer si ti moj oslonac i sreća. Hvala ti što si mi dao najljepšu ispriku od 500 riječi.

Advertisement