Tastyandelicious Blog
Jutros je vijest o smrti Bore Đorđevića duboko pogodila cijeli region. Iako je njegov odlazak veliki gubitak, na društvenim mrežama nije izostala pojava negativnih komentara, što postaje sve češća praksa u društvu. Bora Đorđević preminuo je u bolnici u Sloveniji nakon duge borbe s opstruktivnom bolešću pluća koja je ozbiljno narušila njegovo zdravlje. Bio je simbol muzike, a muzika je bila središnji dio njegovog života. Unatoč ozbiljnim zdravstvenim problemima, nastavio je nastupati do svojih posljednjih trenutaka, nalazeći utjehu uz suprugu Dubravku.
Prije nego što je hospitaliziran, Đorđević je bio svjestan pogoršanja svog stanja i sastavio je oporuku o kojoj je razgovarao sa suprugom. Prema izvještajima, svoju imovinu ostavio je nasljednicima u Malteneu, mjestu s kojim je bio duboko povezan. Oporuku je napisao nakon što je shvatio ozbiljnost svog zdravstvenog stanja tokom rutinskih pregleda, a njegova supruga i djeca postali su glavni nasljednici.
Iako je njegovoj supruzi i djeci bio važan oslonac u životu, Bora je želio ostaviti sve što posjeduje. Supruzi je rekao: “Ti znaš kako treba postupiti ako se dogode nepredviđene okolnosti, oni imaju sve od mene.” Detalje oporuke nije želio širiti, osim što je jasno odredio nasljednike.
Bora je s velikim nestrpljenjem iščekivao izlazak svog novog albuma, u koji je uložio puno truda. Među njegovim posljednjim željama bilo je priznanje koje je dobio kao počasni građanin Čačka, grada u kojem je rođen i koji mu je bio duboko u srcu. Također je izrazio želju da se jedna ulica u Čačku nazove njegovim imenom. Iako je znao da se ovakve počasti obično dodjeljuju posthumno, nije mu bilo previše važno jer nije namjeravao biti prisutan da ih doživi.
Na koncertu u Čačku, Bora je izveo pjesmu “Dvije gitare”, koju je napisao zajedno s pokojnim Mišom Aleksićem, posvećujući je Čačanima kao svoju posljednju želju. Pjesma je emotivno dirnula publiku, a stihovi koje je izvodio odzvanjali su dubokim osjećajem: “Pošaljite moje tijelo u Čačak u Srbiji, a moje srce u Ljubljanu; neka tamo i ostane. Molim vas da ne trošite svoj novac na mene. Ne vidim sebe kao izuzetnu osobu.”
Pjesma “Pogledaj dom svoj, anđele” nastala je spontano 1985. godine, na albumu “Istina”, inspirirana romanom Thomasa Wolfea. Đorđević je bio poznat po svom prkosnom duhu, a pjesma je, kako je rekao, nastala spontano, razvijajući se u nešto mnogo veće. Pjesma je bila izvedena u različitim kontekstima, često imala snažnu emocionalnu težinu, a posebno se ističe trenutak u Vukovaru gdje je pjesma odjekivala među djecom. Bora se prisjetio i trenutka u Beču, kad je hor Prvog srpskog pjevačkog društva izveo pjesmu, zbog čega je polazak vlaka morao biti odgođen dok nije završila, što mu je bilo izuzetno nadrealno iskustvo.
Mnogi su predlagali pjesmu “Politika” kao moguću himnu Srbije, a Bora je isticao koliko ga fascinira popularnost ove pjesme.
Ikona Balkanske Muzike čiji naslijeđe neće nestati
Bora Đorđević, lider kultnog benda Bajaga i Instruktori i jedan od najvažnijih muzičara Balkana, preminuo je danas u Sloveniji, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag na muzičku scenu. Njegov odlazak nije samo gubitak za muziku, već i za cijelu kulturu regiona koji je njegovim pjesmama i riječima odrastao, s njim pjevao i zaljubljivao se. Iako je bio poznat po svom prkosnom duhu i neobuzdanoj energiji na sceni, njegova smrt dolazi nakon duge i teške borbe s opstruktivnom bolešću pluća, koja mu je posljednjih godina znatno narušila zdravlje.
Bora Đorđević bio je sinonim za muziku, ali i za samosvijest, nepopustljivost i ljubav prema svom narodu i domovini. Mnogi ga pamte po njegovim pjesmama koje su postale ne samo evergreeni, već i pjesme koje nose duboku poruku i emociju. Đorđević je, kroz svoju karijeru, neprestano gradio mostove između generacija, i svojim stihovima omogućio mnogima da izraze svoje misli i osjećaje. Bez obzira na to koliko je vremena prošlo, njegove pjesme poput Pogledaj dom svoj, anđele, Dvije gitare i Politika ostaju neizbrisiv dio muzičkog naslijeđa Balkana.
Nedavno je objavio da je s nestrpljenjem iščekivao izlazak svog novog albuma, za koji je ulagao puno truda. Ovaj album, kao i mnoge njegove prethodne stvarane pjesme, bio je način da podijeli svoju životnu filozofiju sa svijetom – filozofiju koja se temeljila na hrabrosti, ljubavi i ustrajnosti. Iako nije doživio da vidi svoj album u potpunosti izdanje, vjerujemo da bi, poput svih njegovih drugih radova, imao snažan utjecaj na sve koji su ga voljeli i poštovali.
Nedavno je također podijelio svoju želju da ga Čačak, grad u kojem je rođen, počasti nazivanjem jedne ulice njegovim imenom, što je samo jedan od mnogih znakova njegovog dubokog povezanost s tim gradom. Bio je ponosan na svoje korijene, iako je uvijek isticao da ga to ne zanima zbog osobne slave, nego zato što je bio voljan vratiti onome što je njemu omogućilo da postane umjetnik.
Za Boru Đorđevića, muzika nije bila samo način života, već i način da podijeli svoju borbu, ljubav, pa i tugu s drugima. U pjesmi Dvije gitare, koju je napisao sa svojim prijateljem, pokojnim Mišom Aleksićem, Đorđević je poslao snažnu poruku Čačanima, ali i svim ljubiteljima njegove muzike – poruku o tome što znači biti odan svom pozivu, svojim korijenima i svojoj publici. Pjesma je bila njegov dar za Čačak, i, možda, posljednji oporavak za dušu u koju je uložio cijeli svoj život.
S druge strane, pjesma Pogledaj dom svoj, anđele, koja je nastala spontano, ima nevjerojatan emotivni naboj, pogotovo u kontekstu ratom pogođenih mjesta poput Vukovara, gdje je bila izvođena pred djecom koja su jedina bila u publici. Ove pjesme, koje su često doživljavale različite varijacije u izvođenju, s godinama su postajale više od samih stihova – postale su pjesme koje pomažu ljudima da se nose sa životnim izazovima.
Bora je bio majstor riječi, a njegove pjesme, bez obzira na to koliko puta bile izvedene, uvijek su nosile svježinu i snagu koja je nadmašivala vremenske granice. Mnogi su ga predlagali kao kandidata za srpsku himnu, a iako je bio svjestan da nacionalna himna već postoji, smatrao je tu čast velikim priznanjem.
Na kraju, Bora Đorđević nije bio samo muzičar, već je bio i simbol borbe, nade i ljubavi prema svom narodu, svojim prijateljima i obitelji. Njegov naslijeđe, kroz njegove pjesme, njegovu poeziju, ali i njegovu životnu filozofiju, ostaje trajna inspiracija i poduka za sve nas koji nastavljamo živjeti u njegovom duhu.
